RANODINASTIČKI PERIOD starog Egipta, koji obuhvata
vladavinu I i II dinastije, trajao od 3.100.-2.686. godine
P.N.E. Vladari i važniji državni činovnici tog vremena,
sahranjivani su u MASTABA-ma. MASTABE su niske kamene,
konusne građevine koje su kasnije poslužile kao model za
izgradnju piramida. U to vreme sedište državne uprave bio
je MEMFIS. U upotrebi je bilo hijeroglifsko pismo.
Tokom RANODINASTIČKOG PERIODA carstvo je gotovo 500 godina
objedinjavalo teritoriju od Mediterana do prvog KATARAKTA
(KATARAKT je prirodno rečno zaravnanje, nešto slično
širokom pragu u rečnom koritu preko koga se voda sliva u
slapovima) reke Nil.
Na Nilu ima 6 KATARAKTA: Prvi KATARAKT nalazi se kod
ASUANA i taj je jedini koji se danas nalazi u modernom
Egiptu, ostali se nalaze južnije, u Sudanu.
Plodno i Nilovim izlivanjima dobro navodnjeno zemljište
čini Egipat nekom vrstom ogromne oaze stisnute između
velikih pustinja na istoku i severu Afrike.
O podeli samostalnih država na GORNJI i DONJI EGIPAT,
svedoče titule i obeležja faraona koje su sačuvane tokom
egipatske istorije. I u geografskom smislu, Egipat se deli
na dva dela: Gornji i Donji Egipat. GORNJI EGIPAT je usko
područje u dolini Nila (na jugu), a DONJI EGIPAT plodna
Delta (na severu). Nil je jedna od najdužih reka na svetu,
sa dužinom od 6.689 km i jedina reka na svetu koja teče iz
pravca juga ka severu. Tako de se treba skoncentrisati na
pojmove GORNJI i DONJI EGIPAT, jer su potpuno KONTRA od
nama realnog predstavljanja, a krivac svemu je KONTRA-tok
reke Nil, pa je GORNJI EGIPAT - dole na jugu, a DONJI
EGIPAT - gore na severu!
Početak egipatske države u RANODINASTIČKOM PERIODU
pripisuje se kralju MENESU, koji je, prema legendi
ujedinio Gornji i Donji Egipat. MENES je za prestonicu
izabrao MEMFIS. Ovaj period egipatske civilizacije
obeležio je između ostalih i faraon šeste dinastije PEPI
II, za koga se smatra da je bio najdugovečniji vladar neke
države u istoriji čovečanstva. Osim što je živeo više od
100 godina, sama njegova vladavina EGIPTOM trajala je
fascinantne 94 godine. Njegovom smrću završava se
RANODINASTIČKI PERIOD.
Većina istoričara za početak STAROG EGIPATSKOG kraljevstva
uzima početak vladavine prvog faraona III do poslednjeg
faraona VI dinastije. STARO kraljevstvo obuhvata period od
2.686. - 2.181. godine P.N.E. DŽOSER je poznat i kao
faraon koji je sagradio prvu piramidu. U Sakari, nedaleko
od MEMFISA, DŽOSER je za sebe podigao neuobičajenu
grobnicu - stepenastu piramidu, visoku 60 metara.
Napredak STAROG kraljevstva nastavljen je u vreme vladara
SNOFRU-a, faraona četvrte dinastije, a od njih gradnja
piramida postaje pravilo za vladare. SNOFRU-ov naslednik -
KUFU, kako su ga zvali Egipćani ili KEOPS, kako su ga
zvali Grci, podigao je najveću piramidu starog egipta.
KUFUOVA (KEOPSOVA) piramida bila je visoka 147 m (danas
138,8 m), a zajedno sa KEFRENOVOM i MIKERINOVOM piramidom
čine kompleks Piramida u Gizi. KEOPSOVA piramida je jedino
sačuvano Svetsko čudo starog sveta.
U STAROM Egiptu žene su uživale široka prava i imale
velike mogućnosti. Mogle su da imaju svoju ličnu imovinu,
mogle su da budu zadužene za vođenje porodičnih i drugih
poslova, imale su i pravo na razvod. Takođe, kao što je
poznato, u STAROM EGIPTU žene su mogle da postanu i
vrhovni vladari kraljevstva, što će u ostatku tada
poznatog sveta i vekovima kasnije biti apsolutno
nezamislivo.
Posle STARO-EGIPATSKOG KRALJEVSTVA, između 2.181. i 2.055.
godine P.N.E. usledio je period (126 godina) opadanja
poznat pod nazivom PRVI MEĐUPERIOD. MEMFIS je izgubio
značaj, a veći ugled dobio je grad HERAKLEOPOLIS i ceo
PRVI MEĐUPERIOD bio je obeležen borbama dva grada: TEBE i
HERAKLEOPOLISA. Kao pobednik iz ovog nadmetanja izlazi
TEBA, današnji LUXOR.
Faraon MENTUHOTEP II formira SREDNJE EGIPATSKO kraljevstvo
(XI - XIV dinastije). To SREDNJE kraljevstvo trajalo je od
2.055. do 1.700. godine P.N.E.
DRUGI MEĐUPERIOD, koji deli SREDNJE od NOVOG KRALJEVSTVA
trajao je oko 200 godina.
Svoj vrhunac EGIPAT je dostigao u vreme NOVOG KRALJEVSTVA
(XVIII - XX dinastije). Država se prostirala od NUBIJE
(Sudana) na jugu, do SIRIJE na severo-istoku. NOVO
KRALJEVSTVO na svom vrhuncu predstavljalo je najveću silu
tadašnjeg sveta. Hronologija Novog kraljevstva određena je
zahvaljujući sačuvanim zapisima: jedan je vezan za
vladavinu dinastije TUTMESA, a drugi za vladavinu
dinastije RAMZESA.
TUTMES I (Tutmozis, Tutmos) premestio je sedište
kraljevstva iz TEBE (LUXOR-a) nazad u MEMFIS. Amonovo
svetilište pretvorio je u državni hram - KARNAK. TUTMES I
bio je treći faraon 18. egipatske dinastije. Presto je
dobio nakon smrti prethodnog kralja, Amenhotepa I. Tokom
svoje vladavine pomerio je granice Egipta dalje nego ikada
ranije. Sagradio je mnoge hramove u Egiptu, i sebi grob u
DOLINI KRALJEVA. On je prvi faraon za koga se zna da je
sahranjen u dolini kraljeva. Pretpostavke su da je i sam
AMENHOTEP I pre njega svoj grob sagradio u DOLINI
KRALJEVA, ali njegova grobnica još uvek nije pronađena.
Bilo kako bilo, od smrti TUTMESA I pa na dalje, tokom
celog perioda trajanja NOVOG KRALJEVSTVA sahranjivanje u
duboko pod zemljom, bogato ukrašenim grobnicama postalo je
pravilo. Tako je nastala DOLINA KRALJEVA.
Kako TUTMES I nije imao muške potomke nasledio ga je
TUTMES II, koji sebe nikada nije nazivao KRALJEVIM sinom.
On nije rođen u kraljevskoj porodici. Rodila ga je žena po
imenu Senseneb za kraljicu Ahmos koja je nosila titulu
velike kraljevske žene Tutmoze, pa se pretpostavlja da je
bila sestra ili TUTMESA I ili AMENHOTEPA I. TUTMES II,
nije dugo vladao. Umro je mlad, neki istoričari tvrde da
je bio bolešljiv, čak i ometen u razvoju.
Nasledila ga je njegova udovica i sestra HATŠEPSUT koja se
smatra za prvu vladarku Egipta u istoriji. Koristila se
faraonskom titulom i nosila je mušku odeću. Vodila je
uspešne pohode na Nubiju (Sudan) i Palestinu. Poznata je i
po uspostavljanju trgovačke saradnje sa zemljom PUNT
(današnja Somalija). O ovoj izuzetnoj ženi, koja je
vladala u svetu muškaraca kao regent umesto TUTMESA III,
koji je bio premlad da vlada napisaću posebnu priču kada
budem govorio o njenom, hramu KRALJICE HATŠEPSUT.
Kada se TUTMES III konačno dočepao vlasti, Egipat je
doživeo vrhunac svog teritorijalnog proširenja. Poznato je
17 TUTMESA-ovih pohoda u kojima je zaposeo teritorije, pa
se u njegovo vreme Egipat proširuje sve do reke Eufrat.
Svi njegovi pohodi opisani su na njegovim Analima, koji su
uklesani na zidovima hrama u KARNAKU i na obelisku TUTMOSA
III na Hipodromu u Konstantinopolju odnosno Istanbulu.
TUTMESA IV, osmog faraona 18. dinastije, nasleđuje
AMENHOTEP III, takođe poznat kao AMENHOTEP VELIČANSTVENI
(VELIKI), helenizovan kao AMENOFIS III, bio je deveti
faraon 18. dinastije. AMENHOTEP je bio sin TUTMESA IV od
maloletne žene Mutemvije. Njegova vladavina je bila period
neviđenog prosperiteta, blagostanja i sjaja, kada je
Egipat dostigao vrhunske domete u umetnosti. U to vreme
Egipat počinje da stiče političku i međunarodnu moć i kao
takav AMENHOTEP III se smatra jednim od najvećih faraona
starog Egipta.
Kada je umro nakon 38 ili 39 godina vladavine, nasledio ga
je sin AMENHOTEP IV, koji je kasnije promenio ime u
EHNATON, a bio poznat i kao AMENHOTEP IV. Njegova glavna
žena bila je NEFERTITI, koja je poznata po čuvenoj bisti
koja se čuva u Egipatskom muzeju u Berlinu. Vladavinu
EHNATONA i NEFERTITI, obeležilo je šestoro dece i to što
su uveli princip vladarskog kraljevskog para. EHNATON je
bio poznat i kao kralj JERETIK, jer je ukinuo mnogoboštvo
i uveo kult jednog boga, ATONA i obožavanje Sunčevog
kruga.
Kada je umro nakon 38 ili 39 godina vladavine, nasledio ga
je sin AMENHOTEP IV, koji je kasnije promenio ime u
EHNATON, a bio poznat i kao AMENHOTEP IV. Njegova glavna
žena bila je NEFERTITI, koja je poznata po čuvenoj bisti
koja se čuva u Egipatskom muzeju u Berlinu. Vladavinu
EHNATONA i NEFERTITI, obeležilo je šestoro dece i to što
su uveli princip vladarskog kraljevskog para. EHNATON je
bio poznat i kao kralj JERETIK, jer je ukinuo mnogoboštvo
i uveo kult jednog boga, ATONA i obožavanje Sunčevog
kruga.
Sledeći faraon je TUTANHATON, kome su Grci izmenili ime u
TUTANHAMUN, odnosno TUTANKAMON (TUTANKHAMUN), kako ga
danas izgovaramo. Smatra se da je TUTANKAMON bio sin
EHNATONA. TUTANKAMON je važan zato što je preokrenuo mnoge
očeve odluke - ponovo je dozvolio Egipćanima da obožavaju
stare bogove i obnovio oštećene mnogobožačke hramove. Iako
jako mlad, bio je oženjen svojom polusestrom Anksenamon.
Pretpostavlja se da je imao samo 17 ili 18 godina kada je
umro, a naučnici i dalje ne mogu da se usaglase oko uzroka
Tutankamonove smrti. Jedni misle da je ubijen, drugi da je
njegova smrt posledica povredi noge koju je zadobio u lovu
posle pada sa dvokolice. Postoji i pretpostavka da je umro
od malarije. Šta god da je pravi uzrok smrti, TUTANKAMON,
jedan od najpoznatijih faraona sahranjen je u velelepnoj
grobnici, u DOLINI KRALJEVA, čije se otkriće 4. novembra
1922. godine smatra najvećim arheološkim otkrićem 20.
veka.
RAMZES I (1.295.-1.294. P.N.E.) je osnivač nove, XIX
egipatske dinastije. RAMZES II - VELIKI bio je najpoznatij
i najznačajniji vladar poznog NOVOG KRALJEVSTVA. Na presto
Egipta došao je sa 25 godina, a titulu - zvanje RAMZES
VELIKI zaslužno je poneo, jer ni jedan vladar pre njega
nije izgradio toliki broj kolosalnih građevina, spomenika
i hramova. Još od malih nogu odgajan je da vlada. Školovan
u vojničkoj tradiciji. Još kao dečak sa 10 godina učio je
o vojničkim i državničkim veštinama od svog oca SETIJA I.
Tokom svoje vladavine povratio je teritorije koje danas
zauzimaju Izrael, Liban i Sirija. Jedan od njegovih
najznačajnijih hramova svakako je spektakularni ABU
SIMBEL.
Egipat je tada bio vodeća sila u starom svetu. Vladavina
RAMZESA II bila je duga punih 66 godina (1.279.-1.213.
P.N.E.). Tokom njegove vladavine došlo je do izlaska
izraelskih plemena iz Egipta (opisanog u Starom zavetu).
Kasnije su ova plemena u Kanaanu formirali svoju državu.
Opadanje egipatske moći verovatno je vezano za opštu krizu
koja je poznata pod nazivom Kolaps bronzanog doba. Od
četiri velike sile (EGIPAT, HETITSKO kraljevstvo,
SREDNJEASIRSKO carstvo i VAVILON) prvo su pokleknuli
HETITI, čija država prestaje da postoji oko 1200. godine
P.N.E.
RAMZES III vodio je ratove protiv Naroda sa mora. Nakon
vladavine RAMZESA VI, Egipat lagano gubi kontrolu nad
svojim teritorijama. Moć CARSTVA opala je velikom brzinom.
Sredinom 11. veka P.N.E. prestalo je da postoji.
Period koji je usledio, nazvan je TREĆI MEĐUPERIOD,
karakteriše ga paralelno postojanje više vladarskih
dinastija. Egipat je u jednom periodu bio pod vlašću
Nubijaca. Egipat potpada pod vlast NOVOASIRSKOG
kraljevstva 664. godine P.N.E. Ubrzo se PSAMETIH I pobunio
i osnovao SAISKU DINASTIJU koja je državom vladala do pada
pod persijsku vlast. Egipat pada pod noge persijskog
kralja KAMBIZA II 525. godine P.N.E.
AHEMEDINSKI period starog Egipta obeležen je brojnim
sukobima između Persijanaca i Egipćana. Iz čeljusti
Persijanaca izbavio ih je ALEKSANDAR Veliki, najveći
vojskovođa i osvajač antičkog doba.
Pohodi ALEKSANDRA MAKEDONSKOG doveli su do uništenja
AHEMEDINSKOG carstva. Egipat je postao jedna od SATRAPIJA
(velika, celovita oblast) još većeg Aleksandrovog carstva.
Iako impozantno, njegovo carstvo bilo je ipak na staklenim
nogama, pa su nedugo po ALEKSANDROVOJ smrti, njegovi
dojučerašnji generali, tzv. Dijadosi, ušli u građanski rat
i vodili borbe za nasleđe ogromnog carstva.
Jedan od dijadoha, PTOLOMEJ I SOTER, proglasio se 305.
godine P.N.E. za naslednika egipatskih faraona. Osim što
je bio jedan od najodanijih generala ALEKSANDRA
MAKEDONSKOG i njegov lični prijatelj, PTOLOMEJ je zaslužan
i za nastanak čuvene, najveće riznice celokupne antičke
književnosti i literature - ALEKSANDRIJSKE BIBLIOTEKE.
Pod njegovom dinastijom Egipat će doživeti znatan
privredni i ekonomski procvat ali, na žalost neće uspeti
da povrati nekadašnji sjaj i moć koju je imao. Ono što je
karakteristično je da PTOLOMEJIDI, nikada nisu bili
prihvaćeni kao domaći vladari. PTOLOMEJSKO KRALJEVSTVO je,
tokom čitavog postojanja, vodilo rat sa SELEUKIDIMA oko
Sirije.
Nova evropska sila u usponu, RIM kuca na vrata Egipta 30.
godine P.N.E.
Nakon krvavog, bratoubilačkog rata dvojice naslednika
ubijenog imperatora JULIJA CEZARA, zemljom u dolini Nila
zagospodariće jedan od najmudrijih i najsposobnijih
vladara u istoriji, osnivač Julijevsko-Klaudijevske
dinastije, prvi car Rimskog carstva i čovek koji je
postavio temelje jedne hiljadugodišnje evroazijske
imperije. Bio je to GAJ JULIJE CEZAR, kroz istoriju
poznatiji kao OKTAVIJAN AVGUST. Njega će Senat zbog
izuzetnih podviga i reformi carstva posthumno proglasiti
za božanstvo rimske države.
Upravo je OKTAVIJAN AVGUST od Egipta načinio novu žitnicu
Rimske imperije. Egipatska provincija će od početka imati
drugačiji status u odnosu na druge carske oblasti. Za
istoriju Egipta OKTAVIJAN AVGUST važan je i njegov veliki
vojni trijumf nad udruženim snagama Marka Antonija i
kraljice Kleopatre.
KLEOPATRA, majka poslednjeg egipatskog faraona PTOLOMEJA
15. FILOPATORA CEZARIONA, poreklom nije bila Egipćanka,
već Grkinja iz dinastije Ptolomeida. Ona je tvrdila da je
njen sin dete slavnog JULIJA CEZARA, s kojim je bila u
burnoj ljubavnoj vezi. Njihova ljubavna priča ovekovečena
je u nekoliko holivudskih filmova, svakako ju je
proslavila velika Elizabet Tejlor.
KLEOPATRA je svog naslednika smatrala pravičnim
pretendentom za presto Rimske države, što Oktavijan nije
mogao da dozvoli, pa je, po svemu sudeći, upravo OKTAVIJAN
AVGUST naredio ubistvo poslednjeg faraona antičkog Egipta,
PTOLOMEJA 15.
U suton 4. veka našeg vremena i pred kraj svog života,
395. godine, poslednji imperator jedinstvenog Rimskog
carstva, TEODOSIJE I VELIKI, uvidevši sve ozbiljnije
nadolazeće opasnosti, podelio je svoju nepreglednu državu
na Istočno i Zapadno rimsko Carstvo.
Svom mlađem sinu - Flaviju HONORIJU, poverio je zapadni
deo rimske države. Starijem sinu - Flaviju ARKADIJU, na
upravu prepustio istočni deo carstva koji će nešto kasnije
postati VIZANTIJA. Pod kontrolom Flavija ARKADIJA nalaziće
se i Egipat.
Moćno Zapadno RIMSKO CARSTVO uzdrmano kobnim unutrašnjim
podelama, opštim državnim rasulom i dekadencijom, čekajući
da bude rastrgnuto najezdom svirepih varvarskih plemena,
preživelo je još samo jedan vek, a onda potonulo u krvavom
vihoru koji je sa sobom donelo novo doba - mračni
Rani srednji vek.
Istočno RIMSKO CARSTVO - VIZANTIJA uspeće da se održi i
odoli svim nedaćama još čitavih 1.000 godina (ceo
milenijum).
Što se teritorije EGIPTA tiče u ona će ostati deo Istočnog
RIMSKOG CARSTVA sve do sredine 7. veka, kada EGIPAT
osvajaju ARABLJANI. Tada počinje jačanje i dominacija
islamskog faktora, koji će ubuduće, pa sve do današnjih
dana oblikovati novi egipatski identitet.
Egipat je velika zemlja, bezbroj je znamenitosti koje mogu
da se obiđu, i još je više priča koje mogu da se čuju na
proputovanju kroz ovu surovu, ali prelepu pustinjsku
zemlju.
Moja preporuka je da ako planirate putovanje u Egipat,
obavezno razmislite o krstarenju rekom NIl. Tokom tog
krstarenja obilaze se neki od najgrandioznijih i
najfascinantnijih faraonskih hramova koje, ako ste već u
Egiptu ni po koju cenu ne treba propustiti.
U mojim narednim pričama biće i detalja o tim hramovima
kao i detallja o faraonima koji su ih gradili i brojnim
legendama i misterijama koje su sastavni deo magičnog,
faraonskog perioda drevnog Egipta